Dinamo Zagreb

Nogometni klub Dinamo Zagreb je jedan od dva najpopularnija hrvatska nogometna kluba. Od osnutka Republike Hrvatske najtrofejniji je klub u državi. Nadimci kluba su: zagrebački plavi, modri, plavi lavovi, purgeri. Maskota kluba je lav Maksi. Dinamo je poznat po svojim vjernim i fanatičnim navijačima Bad Blue Boysima. Domaće utakmice klub igra na stadionu Maksimir.
NK Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945. odlukom komunističkih vlasti koje su ukinule prijeratne hrvatske klubove. Dinamo nastavlja tradiciju najtrofejnijeg i najpopularnijeg zagrebačkog kluba prije 2. svjetskog rata HŠK Građanski (osnovan 26. travnja 1911.). Od njega je Dinamo preuzeo plavu boju dresova te nadimak purgeri. Većina igrača Građanskog je prešla u novoosnovani klub zajedno sa trenerom Martonom Bukovijem, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.
Najveći rival je splitski Hajduk. Dinamo i Hajduk igraju Vječni derbi oko prestiža u Hrvatskoj. U bogatoj povijesti osvojeno je 19 naslova prvaka (Građanski 6 puta, Dinamo 13) te 16 nacionalnih kupova. Dinamo je jedini hrvatski klub koji uspio osvojiti neki europski trofej, Kup velesajamskih gradova 1967. godine, preteču Kupa UEFA-e.
Klub je od osnivanja sportski simbol grada Zagreba i nogometni ponos Hrvata. Istraživanja pokazuju da 33% građana Hrvatske navija za Dinamo. Najviše odigranih utakmica, 802, za Dinamo ima Dražen Ladić, a najbolji strijelac je Igor Cvitanović sa 304 postignuta gola. Najduže je bio kapetan Tomislav Crnković. Trenutni predsjednik Dinama je Mirko Barišić, a trener Branko Ivanković. Dinamo je aktualni hrvatski prvak i osvajač kupa.Povijest
Klub nastavlju tradiciju Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba (Građanski) utemeljenog u travnju 1911. godine. Pod tim nazivom nastupao je do svibnja 1945. godine, a potom je rasformiran odlukom nove komunističke vlasti, a sva bogata pismohrana je vandalski uništena. Umjesto Građanskog utemeljeno je tada Fiskulturno društvo Dinamo, a pet godina kasnije osamostaljuje se njegov nogometni klub. Godine 1991. klub mijenja naziv u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo.

Povijest Građanskog
Građanski (Prvi hrvatski građanski športski klub) je nogometni klub osnovan 26. travnja 1911. u Zagrebu. Prvi predsjednik je Andrija Mutafelija. Osim nogometne imao je i sekcije za rukomet, biciklizam...
Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Građanski prvak 1926.
Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.
Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.
Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.
Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Mihelčić, Živković, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).
Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Márton Bukovi, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1945., a većina igrača pristupila je novoosnovanom Dinamu, koji je nastavljač tradicije zagrebačkih "purgera".

Povijest Dinama
U prostorijama »Elektre« u Gundulićevoj ulici, osnovan je 8. svibnja 1945. godine Dinamo. Klub je dobio ime po uzoru na moskovski Dinamo. Ondašnji zagrebački sportski komesar Ivica Medarić (koji je najprije igrao u HAŠK-u, potom i u Građanskom) je predložio ime Dinamo koje je prihvaćeno zbog bliskih odnosa sa SSSR-om. Dinamo je nastao udruživanjem 2 kluba tako da je dinamo novi klub od 1945.
Nakon osnivanja 9. lipnja 1945. klubu su pristupili svi najbolji i najpopularniji igrači Građanskog: Urch, Wölf, Kokotović, Lešnik, Cimermančić, Pleše, Antolković, Belošević, Jazbinšek, Reiss, te njegovi juniori: Bučar, Ferković, Martinec, Kukec, Gereš, Čonč i Režek te trener Marton Bukovy. Od igrača HAŠK klubu su pristupili Čajkovski, Kacian, Lojen, Peričić. Od njih samo je Čajkovski dugo ostao u Maksimiru - čak jedanaest godina. Dinamo je od Građanskog naslijedio plavu boju dresova i status najpopularnijeg zagrebačkog nogometnog kluba, nadimak "purgeri", navijačku bazu, a od 1969. i grb je vrlo sličan grbu Građanskog.

Dinamo prvak 1982.
U razdoblju nakon 2. svjetskog rata bio je glavni predstavnik zagrebačkog nogometa te jedan od četiriju najuspješnijih klubova u SFRJ uz splitski Hajduk te beogradske klubove Crvena zvezda i Partizan (tvz. velika četvorica). Osvojio je jugoslavenska prvenstva 1948., 1954., 1958., 1982. i kupove 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1980. i 1983.
Iako je u 1960-im godinama imao daleko najbolju momčad u SFRJ nije uspio osvojiti niti jedan naslov. Tome je svakako pridonjelo što je bio hrvatski klub te je postao ono što komunistički vlastodršci nikako nisu željeli - simbol hrvatstva, baš kao što je to bio Građanski u Kraljevini Jugoslaviji. Iz toga je vremena anegdota da u je u statutu Jugoslavenskog nogomentog saveza zapisano u prvom članku da Dinamo ne smije postati prvak. Drugi članak glasi: Ako se to ipak dogodi primjenjuje se članak prvi.
Dinamo je bio dugo vremena jedini jugoslavenski klub koji je osvojio jedan od europskih kupova: Kup velesajamskih gradova 1967. nakon pobjede u finalu nad Leeds Unitedom, a prije toga je eliminirao njemački Eintracht Frankfurt, talijanski Juventus, rumunjski Dinamo Bukurešt, škotski Dunfermline, čehoslovački Spartak Brno. Godine 1963. bio je finalist istog natjecanja izgubivši u istom natjecanja od španjolske Valencie.
Godine 1991. klub mijenja naziv (protivno volje navijača) u HAŠK Građanski, 1993. u Croatia, a u veljači 2000. vraćen je naziv Dinamo. U razdoblju nakon hrvatske samostalnosti osvaja hrvatska prvenstva: 1993., 1996., 1997., 1998., 1999., 2000., 2003., 2006., 2007., te kupove 1994., 1996., 1997., 1998., 2001., 2002., 2004 i 2007.

Sportski uspjesi
Prvenstva: (19)
Prvenstvo Hrvatske: 1943., 1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 1998/99., 1999/2000., 2002/03., 2005/06., 2006/07.
Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940.,
Prvenstvo SFRJ: 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), 1981/82.
Kupovi: (16)
Hrvatski nogometni kup: 1941., 1993/94., 1995/96., 1996/97., 1997/98., 2000/01., 2001/02., 2003/04., 2006/07.
Kup Jugoslavije: 1951., 1960., 1963., 1965., 1969., 1979/80., 1982/83.
Hrvatski superkup: 1996., 1997., 1998., 2002., 2003., 2006., 2007.
Međunarodni uspjesi:
Kup velesajamskih gradova: 1967. (finalisti 1963.)
Balkanski kup: 1977.

Grb i dres
Dres Dinama je tradicionalno tamno plave boje. Rezervni dres je bijeli, a u novije vrijeme je zamijenjen modernijom srebrnom varijantom. Grb Dinama je okruglog oblika podijeljen kosom crtom popola. Na desnoj strani nalazi se na plavoj podlozi malo tiskano slovo "d" bijele boje. Na lijevoj strani nalazi se hrvatski povijesni grb. Grb je obrubljen zlatnom bojom, no u zadnjih par godina, umjesto zlatnog obruba, stavljen je srebrni. U uporabi je od 1969. kada je zamijenio stari grb u obliku štita, a inspiracija mu je bio grb Građanskog.

Navijači
Iako je Dinamo kroz povijest pratila vojska navijača prva organizirana grupa pojavila se tek 80-ih godina. Nekolicina najvjernijih i najzagriženijih navijača plavih osnovala je po uzoru na inozemne grupe navijačku grupu Bad Blue Boys.

Popularnost
Dinamo je kroz povijest uvijek imao veliku vojsku navijača kako diljem Hrvatske i BiH tako i širem svijeta. Dinamo su u Jugoslaviji uglavnom simpatizirali Hrvati budući da je i bio jedan od simbola hrvatstva. GfK-Hrvatska proveo je 2005. istraživanje kolika je popularnost nogometnih klubova u Hrvatskoj. Približno 33% ispitanika je navelo da navija za Dinamo što je otprilike 1 500 000 ljudi, trećina ljudi navela je da navija za druge hrvatske klubove, a druga trećina da ih nogomet ne zanima te ne navijaju ni za koga. Ali tu treba i spomenuti i Hercegovinu odakle dolaze također najvjerniji navijači Dinama ( Široki Brijeg, Čapljina, Mostar...).
Rezultati po regijama
Zagreb i okolica: 55% ispitanika navija za Dinamo
Sjeverna Hrvatska: 42% ispitanika navija za Dinamo
Lika, Kordun, Banovina: 41% ispitanika navija za Dinamo
Slavonija: 33% ispitanika navija za Dinamo
Istra, Hrvatsko primorje i Gorski kotar: 11% ispitanika navija za Dinamo
Dalmacija: 7% ispitanika navija za Dinamo
Zaključak
Dinamo je najpularniji klub u Zagrebu, Sjevernoj, Središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, ukratko u Panonskoj Hrvatskoj. U istraživanju je uključeno samo područje Republike Hrvatske tako da je broj navijača širom svijeta vjerojatno još i veći.

Stadion
Glavni članak: Stadion Maksimir
Stadion Maksimir je najveći nogometni stadion u Zagrebu na kojem domaće utakmice igra NK Dinamo. Nazvan je prema gradskom kvartu u kojem se nalazi.
Prvotnim igralištem se služio HAŠK od 1912. godine, a 1948. na služenje ga je dobio Dinamo. Klub je uskoro na igralištu podigao zgradu, nasipe za stajanje, a na zapadnom dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je na Maksimiru odigrao 1948. godine s beogradskim Partizanom.

Stadion Maksimir
Postojeći stadion se počeo graditi 1952., a projektanti su bili arhitekti Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zapadna tribina. Sjeverna tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zapadni ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona. U četvrtoj etapi gradnje izgrađena je 1961. istočna tribina, koja ujedno natkriva zapadnu tribinu pomoćnog igrališta te je postavljena rasvjete. Gradnja južne tribine je započela 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu.
Godine 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona: srušene su sjevernja tribina te zapadno, istočno i južno stajanje, a dograđena je zapadna tribina i sagrađena nova sjeverna tribina čime je narušen prvotni izgled stadiona. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u nedovršenom stanju.
Prije uvođenja sjedalica na zapadnu i istočni tribinu kapacitet stadiona je bio 64.000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40.000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice Europskog prvenstva 1976. godine, a na njemu je većinu utakmica odigrala hrvatska reprezentacija od 1990., a danas se njime redovito koristi i upravlja NK Dinamo.

Nogometna škola
Dinamova nogometna škola nosi ime po dvije legende zagrebačkog nogometa: Ici Hitrecu i Ratku Kacianu. Ico Hitrec je po mnogima bio najbolji zagrebačke nogometaš prije 2. svjetskog rata. Bio je vođa napada HAŠK-a. Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskom Grasshoppersu, a "Kicker", tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta. Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945., u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba plave boje. Ratko Kacian je, igrajući s Hitrecom, bio prvak s HAŠK-om 1938., a deset godina kasnije sudjelovao je u osvajanju prvog Dinamovog naslova prvaka. Sadašnji direktor omladinske škole je Božidar Šikić.

1967.
Dinamo je jedini hrvatski klub koji je osvojio neki od europskih kupova. Zbilo se to 1967. kada je Dinamo osvojio Kup velesajamskih gradova, četiri godine kasnije od poraza u finalu istog natjecanja protiv Valencie.
Te sezone je Dinamo igrao fantastično. U studenom 1966. Dinamo je u Srednjoeuropskom kupu, koji se igrao u isto vrijeme kao i Kup velesajamskih gradova, porazio jaki A.C. Milan sa Schnellingerom, Riversom, Amarillom, Sormanijem. Slaven Zambata je zabio jedini pogodak na utakmici. U veljači 1967. u prijateljskoj utakmici u Glasgowu, pred više od 65.000 navijača, Dinamo je ponovno golom Zambate pobijedio snažni Celtic, momčad koja će nekoliko mjeseci kasnije postati prvak Europe.

Zlatna generacija: s lijeva stoje: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, čuče: Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl
U četvrtfinalu Kupa velesajamskih gradova "Stara dama" se jedina izvukla, u Torinu, gdje su Zagrepčani, s dva pogotka Jukića, sve do posljednjih trenutaka vodili s 2:1. Poraz Juventusa od 3:0 u Zagrebu bio je najveći europski poraz u tri sezone što ga je doživio talijanski velikan. Golove su zabili Novak, Mesić i Belin.
U polufinalu je njemački Eintracht Frankfurt dolazio u Zagreb s ogromnom prednosti od 3 gola iz prve utakmice. Ipak veličanstvenom predstavom pred punim Maksimirom Dinamo je pobijedio 4:0. Briljantno je odigrao Stjepan Lamza, a golove su postigli Slaven Zambata u 14. minuti, Marijan Novak u 16., Josip Gucmirtl u 87. te napokon nakon 102 minute igre iz jedanaesterca, koji je iznudio Lamza, gol postiže Rudi Belin. Pohvat protiv Eintrachta, 14. lipnja 1967., ostvarili su: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirtl, Zambata, Lamza i Rora.
U finalu je srušen i veliki Leeds United sa Sprakeom, Bremnerom, Grayem, 0'Gradyjem i - Jackijem Charltonom. Plavi su 30. kolovoza 1967. u prvoj utakmici postigli odlučujuću prednost od dva gola. Strijelci su bili mladi devetnaestogodišnji Marijan Čerček i Krasnodar Rora. U uzvratu su Englezi pokušali na svom terenu dostići Dinamovu prednost ali nisu mogli slomiti obranu predvođenu Zlatkom Škorićem, Mladenom Ramljakom i Filip Blaškovićem.
Bio je to datum koji će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatskog nogometa: 6. rujna 1967. Tadašnji predsjednik FIFA-e Sir Stanley Rous predao je trofej kapetanu i najboljem strijelcu Dinama Slavenu Zambati. Momčad koja je ostvarila taj sjajan uspjeh: Slaven Zambata, Zlatko Škorić, Branko Gračanin, Filip Blašković, Rudolf Belin, Denijal Pirić, Krasnodar Rora, Marijan Čerček, Marijan Brnčić, Mladen Ramljak, Josip Gucmirtl, Stjepan Lamza. Treneri su bili Branko Zebec i Ivica Horvat.
Tad su se mnogi prisjetili i početka sezone te sreće koja obično prati hrabre, a bez koje Dinamo ne bi prošao ni prvo kolo. Nakon 0:2 i 2:0 protiv Spartaka iz Brna, "modre" je spasio ždrijeb, odnosno novčić i spretnost kapetana Zambate. Mučili su se i sa škotskim Dunfermlineom (2:4 i 2:0), strijepili i protiv rumunjskog Dinama (1:0 u Pitestiju i 0:0 u Maksimiru). Potom su domino-sustavom oborili najveće - Juventus, Eintracht, Leeds United...
Prvo kolo:
Dinamo - Spartak Brno 2-0
Spartak Brno - Dinamo 2-0
Drugo kolo:
Dinamo - Dunfermline 2-0
Dunfermline - Dinamo 4-2
Treće kolo:
Dinamo - Dynamo Pitesti 0-0
Dynamo Pitesti - Dinamo 0-1
Četvrtfinale:
Juventus - Dinamo 2-2
Dinamo - Juventus 3-0
Polufinale:
Eintracht Frankfurt - Dinamo 3-0
Dinamo - Eintracht Frankfurt 4-0
Finale:
Dinamo - Leeds United 2-0
Leeds United - Dinamo 0-0

Rivalitet sa 'splitskim bilima'
Glavni članak: Vječni derbi
Vječiti derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu. Građanski i Hajduk su doigrali 27 derbija, a od 1946. godine odigrano je 163 derbija u prvenstvu, kupu i superkupu. Dinamo je zabilježio 67 pobjeda, Hajduk 58, a 38 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 60 derbija. Dinamo je zabilježio 27 pobjeda, Hajduk 22, a 11 puta utakmica je završila bez pobjednika.
Statistika
1924.-1941.
Građanski - Hajduk
27
10
9
8
49:45
1946.-1991.
Dinamo - Hajduk
103
40
27
36
-
1992.-2005.
Dinamo - Hajduk
60
27
11
22
79:68
Ukupno
190
77
47
66
-

Momčadi prvaka
NK Dinamo je u svojoj bogatoj povijesti osvojio 19 naslova državnih prvaka. Građanski je u Kraljevini Jugoslaviji osvojio 5 naslova: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te naslov 1943. osvojen u NDH. NK Dinamo u SFRJ osvaja četiri naslova: 1948., 1954., 1958. (vidi pojedinosti), te nakon duge 24. godine čekanja naslov 1982. godine.
Momčad koja je osvojila naslov 1982. svakako je najpoznatija: Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Ivković, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Vlak, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić na čelu sa trenerom Miroslavom Blaževićem.
U Republici Hrvatskoj Dinamo osvaja 9 naslova. Od toga pod imenom Croatia pet puta (1992/93., 1995/96., 1996/97., 1997/98. i 1998/99.), a nakon povratka imena Dinamo osvaja četiri naslova 1999/2000., 2002/03., 2005/06. i 2006/07.

Građanski
Sezona
Sastav
Trener
1923.
Vrđuka, Schiffer, Mesić, Vragović, Kinert, Mantler, Bažant, Pasinek, Rupec, Petrška, Götz, Ferderber, Pavleković, Babić
Arthur Gaskel
1926.
Mihelčič, D. Babić, Rupec, Ivančić, Perška, Mantler, Cindrić, Giler, Rudolf Hitrec, Remec, N. Babić, Urbanke
Josef Brandstatter
1928.
Mihelčič, Cindrić, D. Babić, Gmajnički, Perška, Stanković, Rajković, Gumhalter, Kralj, Remec, Kovačić, Mihaljević, Mekić
Imre Poszonyi
1937.
Urch, Jazbinšek, Hügl, Kovačević, Kokotović, Đanić, Lešnik, Antolković, Pleše, Medarić
Marton Bukovi
1940.
Urch, Brozović, Jazbinšek, Cimermančić, Đanić, Belošević, Lešnik, Antolković, Matekalo, Žalant, Kokotović
Marton Bukovi
1943.
Glaser, Brozović, Antolković, Cimermančić, Dubac, Lešnik, Jazbinšek, Wölfl, Pleše, Lechner, Kokotović
Marton Bukovi

Dinamo
Sezona
Sastav
Trener
1948.
Arneri, Cimermančić, Pukšec, Željko Čajkovski, Jazbinšek, Benko, Jurić, Kacian, Wölfl, Horvat, Pleše
Karl Mütsch
1954.
Majerović, Čonč, Crnković, Osojnak, I. Horvat, Kralj, Dvornić, Strnad, Ž. Čajkovski, Banožić, Benko, Cizarić, Ferković, Lipošinović, Kukec, Šikić, Režek, Mantula
Ivan Jazbinšek
1958.
Irović, Režek, Košćak, Lipošinović, Šikić, Hmelina, Matuš, Benko, Šantek, Jerković, Crnković, Gašpert, Banožić, Čonč, Ferković, Horvat, Hugl, Kolonić i Prelčec.
Gustav Lechner
1982.
Ivković, Vlak, Bošnjak, Kurtela, Stipić, Ćalasan, Panić, Cerin, Hohnjec, Cvetković, Krnčević, H. Dragičević, E. Dragičević, Braun, Bračun, Dumbović, Hadžić, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić
Miroslav Blažević
1993.
Ladić, Ibrahimović, Turković, Panadić, Ištvanić, Lesjak, Stanić, Mamić, Pakasin, Vlaović, Cvitanović, Gašpar, Adžić, Škrinjar, Halilović, Marić, Kosić, Peternac
Miroslav Blažević
1996.
Ladić, Ibrahimović, Mladinić, A. Petrović, Mamić, Soldo, Krznar, Tomas, D. Šimić, Turković, Jeličić, Mlinarić, Gašpar, Marić, Kosić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Kovačić, J. Šimić, Golubica
Zlatko Kranjčar
1997.
Ladić, A. Dautbegović, Ibrahimović, D. Šimić, Mladinić, A. Petrović, Jurčić, Galić, Marić, Krznar, Štefulj, Rukavina, M. Cvitanović, Šarić, Slišković, I. Cvitanović, Viduka, Mujčin, Kovačić, Kosić, Gašpar
Otto Barić
1998.
Ladić, Butina, Ibrahimović, Mladinić, M. Cvitanović, Bišćan, Tomas, Jurčić, Krznar, Jeličić, Jurić, Prosinečki, Gašpar, D. Šimić, Šarić, Marić, Mujčin, Šabić, Rukavina, Viduka, V. Petrović, Šokota, Jurčec, J. Šimić, Munoz
Zlatko Kranjčar
1999.
Ladić, Bišćan, Šokota, Štefulj, Jurić, Sedloski, Mujčin, Prosinečki, Jurčić, Banović, Šimić, Tokić, Rukavina, Šabić, Tomas, Mikić, Kozniku, Mikulenas, Cvitanović
Ilija Lončarević
2000.
Ladić, Butina, Vasilj, Šimić, Pavlović, Bišćan, Sedloski, Jurić, M. Cvitanović, Tokić, Tomas, Abramović, Pilipović, Šabić, Bazina, Krznar, Šarić, Jurčić, Mikić, I. Cvitanović, Šokota, Mujčin, Prosinečki, Rukavina, Jeličić, Kozniku, Mikulenas
Marijan Vlak
2003.
Butina, Jozić, Cesar, Poldrugač, D. Smoje, Krivić, Drpić, Sedloski, Čale, Ćosić, Polovanec, Tomić, Krznar, Papa, Mujčin, Agić, Čutura, Janjetović, M. Jurić, Mikić, S. Marić, Balaban, Zahora, Mitu, Mešanović, Olić, Dragičević, N. Kranjčar
Miroslav Blažević
2006.
Lončarić, Turina, Šarlija, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Tomić, Bošnjak, Modrić, Chago, Šarić, Vukojević, Marić, Mamić, Junior, Anderson Costa, Eduardo, Zahora
Josip Kuže
2007.
Lončarić, Turina, Šarlija, Vranjić, Nowotny, M. Cvitanović, Carlos, Drpić, Čale, Buljat, Etto, Ćorluka, Schildenfield, Tomić, Agić, Pokrivač, Jertec, Mikić, Modrić, Chago, Vukojević, Sammir, Vugrinec, Tadić, Eduardo da Silva
Branko Ivanković

Sezona 2007./08.
Trener:
Branko Ivanković ( 6. studeni 2006. - )
Predsjednik:
Mirko Barišić
Direktor:
Zdravko Mamić
Sportski direktor:
Zoran Mamić
IGRAČI:
Vratari
Broj
Drž.
Igrač
Položaj
1

Ivan Turina
vratar
12

Filip Lončarić
vratar

Mario Jozić
vratar
Obrambeni igrači
Broj
Drž.
Igrač
Položaj
3

Hrvoje Čale
lijevi branič
5

Vedran Ćorluka
stoper/desni branič
6

Nikola Pokrivač
lijevi branič/lijevi vezni
7

Etto
desni branič/desni vezni
15

Carlos
lijevi branič/stoper
23

Gordon Schildenfeld
stoper
26

Dino Drpić
stoper
Vezni igrači
Broj
Drž.
Igrač
Položaj
2

Marijan Buljat
desni vezni
8

Ante Tomić
vezni igrač
10

Luka Modrić
navalni vezni/lijevi vezni
13

Mathias Chago
obrambeni vezni/vezni igrač
14

Mihael Mikić
desni vezni/napadač
18

Sammir
navalni vezni/napadač
19

Did'dy Guela
vezni igrač
20

Ognjen Vukojević
obrambeni vezni
30

Davor Vugrinec
navalni vezni/napadač
4

Dario Jertec
navalni vezni/desni vezni

Tomislav Havojić
vezni igrač
Napadači
Broj
Drž.
Igrač
Položaj
11

Josip Tadić
napadač
21

Saško Pandev
napadač
24

Eduardo da Silva
napadač
25

Tomislav Šokota
napadač

Transferi sezone 2007./08. (ljeto)
Došli:
Tomislav Šokota doveden iz FC Porta
Did'dy Guela - doveden iz Kerkyre
Otišli:
Anderson Costa - posuđen u Aris FC
Mario Grgurović - posuđen u NK Inter Zaprešić
Saško Pandev - posuđen u NK Inter Zaprešić
Patrice Kwedi - posuđen u NK Inter Zaprešić
Tomislav Vranjić - posuđen u NK Inter Zaprešić
Marko Šarlija - posuđen u NK Inter Zaprešić
Dario Zahora - posuđen u NK Domžale
Ivan Kelava - posudba
Marko Janjetović - posudba

Poznati igrači
Milan Antolković
Rudolf Belin
Igor Bišćan
Zvonimir Boban
Srećko Bogdan
Petar Bručić
Tomislav Butina
Snješko Cerin
Zvonimir Cimermančić
Igor Cvitanović
Marijan Čerček

Vladimir Čonč
Eduardo da Silva
Stjepan Deverić
Tomislav Ivković
Oskar Jazbinšek
Dragutin Vabec
Ivica Senzen
Dražan Jerković
Goran Jurić
Ratko Kacian
Vlado Kasalo

Zlatko Kranjčar
Dražen Ladić
Stjepan Lamza
August Lešnik
Silvio Marić
Vlatko Marković
Marko Mlinarić
Zvonimir Monsider
Džemal Mustedanagić
Jens Nowotny
Robert Prosinečki

Mladen Ramljak
Mario Stanić
Dario Šimić
Zlatko Škorić
Davor Šuker
Mark Viduka
Marijan Vlak
Goran Vlaović
Franjo Wölfl
Velimir Zajec
Slaven Zambata

Igrači s najviše nastupa
Najviše nastupa za Dinamo zabilježio je vratar Dražen Ladić. Ladić je za Dinamo odigrao 802 utakmice. S Dinamom je osvojio 6 prvenstava i 4 kupa. Jedan je od najboljih hrvatskih vratara svih vremena. Standardan hrvatski reprezentativac u 90-im godinama. Sudjelovao je na Europskom prevenstvu 1996. u Engleskoj, a 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj osvojio je broncu. Prvu utakmicu za Dinamo odigrao je 17. srpnja 1986. protiv Bratstva i Jedinstva (3:0) u Gospiću, a posljednju 16. svibnja 2000. protiv Hajduka (1:0) u Zagrebu.
Marko Mlinarić drugi je po broju nastupa za plavi klub. Popularni Mlinka za Dinamo je zabilježio 613 nastupa te postigao 174 pogotka. Ponikao je u dinamovoj nogometnoj školi Hitrec Kacijan. Jedan je od najzaslužnijih za osvajanje prvenstva 1982. godine. Sa Dinamom je osvojio i dva kupa. Odličan graditelj igre te jedan od najboljih igrača u dinamovoj povijesti. Prvu utakmicu za Dinamo odigrao je 8. travnja 1978. protiv Osijeka (1:0), a posljednju 20. kolovoza 1996. protiv Spartaka u Moskvi (0:2), u Kupu UEFA. Jedna od najvećih legenda kluba.
Srećko Bodgan je za Dinamo odigrao 595 utakmica te postigao 125 pogodaka. Obrambeni igrač i reprezentativac. Osim za Dinamo igrao je za NK Rudar, Mursko Središće, Čakovec i Zagreb. Karijeru je nastavio u Njemačkoj, te je igrao za Karlsruhe i trenirao Mannheim. Prvu utakmicu u modrom dresu odigrao je 12. siječnja 1975. protiv Sloge (8:1) u Otočcu, a posljednju 30. lipnja 1985. protiv Hajduka (2:4) u Splitu.

Najbolji strijelci
Najbolji strijelac u dinamovoj povijesti je Igor Cvitanović. Cvita je za Dinamo nastupao u razdoblju od 1989. do 2000. godine te je postigao 304 pogodaka u 503 nastupa. Najbolji je strijelac HNL-a svih vremena. Ponikao u Osijeku, a oz Dinamo i Osijek nastupao je i za Zagreb i španjolski Real Sociedad. Za reprezentaciju Hrvatske nastupio je 27 puta i postigao 4 pogotka.
Dražan Jerković drugi je najbolji strijelac. U 315 nastupa postigao je impresivnih 300 pogodaka. Nastupao je za Dinamo u razdoblju od 1954. do 1966. godine. Počeo je u juniorima Dinama s kojima je 1954. osvojio omladinsko prvenstvo Jugoslavije. Iz Dinama 1965. odlazi u FC GAntoise, a zbog ozljede koljena prekinuo je sjajnu karijeru. Za Dinamo je prvi put nastupio 20. rujna 1954. protiv Slavena (0:1) u Borovu, posljednji put 10. lipnja 1965. protiv Sarajeva (1:2) u Zagrebu. Sjajan igrač, reprezentativac, trener, izbornik.
Snješko Cerin je za Dinamo nastupio u 474 utakmica, a 295 puta je bio strijelac. Deset godina je nastupao u Dinamu u razdoblju od 1978. do 1988. godine. Sjajan napadač, jedan od najzaslužnijih za osvajanje prvenstva 1982. godine. Iste sezone bio je i najbolji strijelac lige s 19 postignutih pogodaka. Osim za Dinamo, igrao je za Trnje, Zagrebačke plave, Zagreb i Klagenfurt.
Snješko Cerin i Franjo Wölfl su jedni od igrača iz tzv. jugoslavenskog "Kluba 100", igrača koji su dali preko 100 pogodaka u prvoligaškim utakmicama.

Treneri
Artur Gaskel, 1923-1924.
Josef Brandstätter, 1925-1926.
Imre Pozsonyi, 1926-1928.
James Donnelly, 1929-1931.
Giury Molnar, 1932.
Robert Haftl, 1933.
Hans Ringer, 1935.
Marton Bukovi, 1935-1945.
Branko Kunst, 1945.
Marton Bukovi, 1945-1947.
Mirko Kokotović, 1947.
Karl Mütsch, 1948.
Bruno Knežević, 1948-1949.
Bernard Hügl, 1950-1952.
Milan Antolković, 1952-1953.
Ivan Jazbinšek, 1953-1955.
Bogdan Cuvaj, 1956.
Milan Antolković, 1957.
Gustav Lechner, 1957-1958.
Milan Antolković, 1959-1960.
Marton Bukovi, 1960-1961.
Milan Antolković, 1961-1964.
Vlatko Konjevod, 1964-1965.

Branko Zebec, 1965-1967.
Ivica Horvat, 1967-1970.
Zlatko Čajkovski,1970-1971.
Dražan Jerković, 1971-1972.
Stjepan Bobek, 1972.
Domagoj Kapetanović, 1973.
Ivan Marković, 1973-1974.
Mirko Bazić, 1974-1977.
Rudolf Belin, 1977-1978.
Vlatko Marković, 1978-1980.
Ivan Marković. 1980.
Miroslav Blažević, 1980-1983.
Vlatko Marković, 1983.
Branko Zebec, 1984.
Tomislav Ivić, 1984-1985.
Zdenko Kobeščak, 1985.
Miroslav Blažević, 1986-1988.
Josip Skoblar, 1988-1989.
Rudolf Belin, 1989.
Josip Kuže, 1989-1990.
Vlatko Marković, 1990-1991.
Zdenko Kobeščak, 1991-1992.
Vlatko Marković, 1992.

Miroslav Blažević, 1992-1994.
Ivan Bedi, 1994.
Zlatko Kranjčar, 1994-1996.
Otto Barić, 1996-1997.
Marijan Vlak, 1997-1998.
Zlatko Kranjčar, 1998.
I. Bedi / H. Braović, 1998.
Velimir Zajec, 1998-1999.
Ilija Lončarević, 1999.
Osvaldo Ardilles, 1999.
Marijan Vlak, 1999-2000.
Hrvoje Braović, 2000-2001.
Ilija Lončarević, 2001-2002.
Marijan Vlak, 2002.
Miroslav Blažević, 2002-2003.
Nikola Jurčević , 2003-2004.
Đuro Bago, 2004.
Nenad Gračan, 2004.
Ilija Lončarević, 2005.
Zvjezdan Cvetković, 2005.
Josip Kuže, 2005-2006.
Branko Ivanković, studeni 2006.